(Milivoj MIJOŠEK)
Umjesto robne kuće za široke narodne mase - opskurna kockarnica. Opskrba stanovništva, upravo to je bila njezina namjena, kada je 1969. izgrađena usred zelene tržnice, okružena stambenim naseljem socijalističke arhitekture. Namjena robne kuće na Verudi, mislim. Za razliku od današnjih spavaonica usred betona, socijalističko naselje na Verudi planirano je i izgrađeno za potrebe ljudi, a njima, jasno, treba i tržnica i banka i pošta i robna kuća.
Onda su se ljudi opredijelili za tzv. kapitalizam, zapravo tranzicijsku otimačicu-inačicu nečeg što bi se moglo tako nazvati. Društveno vlasništvo više nije društveno, a ono što se u njemu nalazi više nije u interesu društva, zajednice, nego privatnog vlasnika. A on, jasno, gleda kako što prije obrnuti novac i zaradu strpati u svoj džep. Zato je logično da se u robnoj kući na Verudi, umjesto prodavaonice namještaja, tekstila i galanterije, otvori tzv. automat klub, odmah iznad ribarnice i kioska sa sirom i domaćom piletinom, niti 200 metara od škole.
A nije da se nekakvim prostornim planovima nije mogla uvjetovati namjena prostora. "Igrač" je presudio katu robne kuće, a jedan drugi "igrač", kako nam je kazao vlasnik zdanja Sergio Banović, mogao bi presuditi i ribarnici. Jer "velikom igraču" nije u interesu da ljudi kupe frišku srdelu iz Jadranskog mora u maloj ribarnici, kad on u svojoj megaturbosamoposluzi može ponuditi skupljeg odmrznutog lososa iz Kine.
Umjesto kina - kockarnica. Na mjestu nekadašnjeg kina Partizan, u kojem su se u vrijeme trulog socijalizma, tamo negdje krajem 70-ih i početkom 80-ih godina, mogli pogledati filmovi Brucea Leeja, "Briljantin", "Indiana Jones" pa čak i danas nezamislivi erotski filmovi poput "Emmanuelle", danas se nalaze kafić i tzv. automat klub. Prvi na ulazu, a drugi na izlazu nekadašnjeg kina. Kad smo već kod kinematografa, spomenimo da se u bivšem kinu Beograd, preko puta Giardina, danas nalazi parkiralište iznad kojeg još uvijek stoji ofucano filmsko platno. A moglo je tu biti, recimo, art kino. Na mjestu trećeg od četiriju nekadašnjih pulskih kina, Istre, danas se nalazi pizzerija.
Na reprezentativnoj lokaciji u centru grada ostalo je još jedno impozantno zdanje, također u privatnom vlasništvu. Velika robna kuća, nekadašnje Veletrgovačko Istra. I ona je građena za široke narodne mase, ali one danas više nisu važne. Sadašnji vlasnik ne zna što bi s njom, ali ima drugih koji znaju. Budući vlasnik samo treba odlučiti treba li u Istri veletrgovačkom jedno veliko parkiralište ili jedna velika šarena laža.