Ribarnica je puna orada. Lijepih, sjajnih, ljeskaju se poput čeličnih sječiva. Leže na ledu i gledaju me blistavim okicama, a na kartončiću piše: Prirodne orade. Pored njih snivaju orade jednake veličine, ali puno tamnije, tmurno sive, za razliku od prvih, aluminijsko-blještavih. Ove druge djeluju nekako depresivno, poput kišnog dana.

- Koje bolje idu, tobože me živo zanima.

- Ljudi radije kupuju prirodno, kaže prodavačica.

- Znači, prirodne orade su ukusnije?, sad već provociram.

Prodavačici je nezgodno, jer ako kaže da su prirodne bolje, postavit će se logično pitanje zbog čega onda nudi one umjetne. Zato kaže da su i ove druge jednako ukusne. A nisu jeftinije od prvih, traženijih. Mislim, i ove druge su prave, ali iz uzgoja. Ali ako su prve prirodne, kako nazvati ove druge, nego neprirodne. To znači da ne hvataju grabežljivim ustima ono što vole, nego moraju jesti umjetnu hranu.

To je isto kao prirodne ili silikonske usne. One prve su ljepše, podatnije, a ove druge, umjetno napuhane, nekako kobasičaste. Čini se kao da će, onako pretjerano napućene, eksplodirati. Ili će umjetna smjesa spuznuti u kut usnica. Doimaju se kao da bi se naglo ispuhale ako bi se probušile iglom. S njima nikad ne znaš.

Silikonska hrenovka u usnama je kao orada iz uzgoja. Naizgled prirodna, a zapravo varljiva.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru