Sad i odmah

Ilustracija (Milivoj MIJOŠEK)

Klima-majstori ovih dana padaju s nogu. Ne od saharskih vrućina koje tope asfalt, nego zbog silnih poziva građana. Curi vanjska jedinica? Žao mi je. Ne stignemo idućih mjesec dana. U gužvi smo. Svi zovu. Javimo čim stignemo. Zovite nekog drugog. Ima majstora u Puli koliko hoćeš, odgovaraju s druge strane žice.

A baš su najavili 35 stupnjeva. Osjećaj topline je 45. Takve temperature nisu pogodne ni za boravak na plaži. Otvoriš konzervu i prije nego što stigneš dohvatiti nož, za paštetu se zalijepi nekoliko muha. Osa ošamućena od žeđi ulijeće u bocu s vodom prije nego što stigneš cugnuti. Ovo nije ni za more. I baš u tom dumanju na vrelim škrapama, u dilemi treba li ostati na plaži ili ne, zazvoni mobitel.

- Halo, klima-majstor ovdje. Evo, sad imamo neku rupu od pola sata pa ako ste doma, navratili bismo.

- Ali ne stignem, na plaži sam. Možete li sutra?

- A neee, nisam siguran. Imamo puno poziva, odvraća organizator posla koji majstore upućuje na hitne adrese.

Svima je hitno. Četrdesetpet je stupnjeva i klima treba proraditi sad i odmah.

S klima-majstorom nema šale. Lomim noge na škrapama. Letim preko usijanih tjelesa. Zvizdan piči. Mijenjam agregatno stanje. Prevaljujem put od plaže do doma u roku od deset minuta. Klima-majstor ne smije čekati.