Bojan ŽIŽOVIĆ

Puškalice s Monte Zara


Sandyju je letjela i do vrha 15-metarske zgrade. Bobica lovora ispaljena iz komada drva. Preciznije, radilo se o bazgi. Dolje kod Elektroistre, kad se spustite s Monte Zara, nekada je bilo jedno stablo bazge. Nije tada trebalo nikakvo komunalno poduzeće da ga obreže, to smo činili mi, djeca. Za puškalicu je bila potrebna ravna grana, promjera oko tri centimetra. Budući da bazga iznutra ima bijelu srž, nju smo lakoćom vadili i puštali granu da se suši. Potom bismo je ogulili i puškalica je bila gotovo spremna. Mnogi nisu imali strpljenja, jer su kasno počeli s pripremama za sezonu, pa su s friške bazge gulili koru. Njima bi vrlo brzo puškalica popucala, zbog čega su mnoge bile oblijepljene izolirkom.

Uglavnom, cijev koja se dobila od bazge nije bila dovoljna za kompletnu puškalicu. Valjalo je napraviti i kundak. E, za njega je trebalo imati vezu na selu. Naime, za izraditi kundak potrebno je vrlo tvrdo i jako ravno drvo. Najbolji se pokazao dren. Granu nešto dužu od bazgine cijevi valjalo je nožićem stanjiti te pustiti jedno desetak centimetara izvorne debljine za graničnik, odnosno da ne bi cijeli kundak prolazio kroz cijev. Dakle, valjalo je točno izračunati koliko dugačak kundak mora biti da ne bi izbijao vani bobicu lovora kad je dovede do vrha cijevi. Zatim je slijedilo tuckanje kundaka o mokru površinu da se dobiju brčići na njegovom vrhu.

Kad bi napokon puškalica bila gotova, svaki se dan provjeravalo kako napreduju lovorove bobice, jesu li dovoljno narasle, jesu li se udebljale. Svatko je imao svoj grm s različitim debljinama bobica, jer je i cijev svakome bila drugačijeg promjera. Svi smo mirisali na te bobice u sezone pušketanja. Svi smo imali sitne modrice od izravnih pogodaka u nepokrivene dijelove tijela.

Jedna bi se bobica ugurala na ulaz u cijev i kundakom gurnula do kraja. Onda bi se stavila druga bobica i potražila meta. Kundak bi gurnuo bobicu na ulazu i u cijevi bi se stvorio pritisak koji bi izbacio bobicu na vrhu. Taj zvuk izbačaja bobice je kod svakoga bio drugačiji, ali u svakom slučaju glasan ako je puškalica bila dobro napravljena.

Prsti su nam svima bili zeleni od lovora. Po tome se znalo tko je imao puškalicu, tko je tog ljeta pušketao po Monte Zaru i mjerio kome više leti bobica u zrak. Sandy je uvijek imao najbolje puškalice.

 


Podijeli: Facebook Twiter