(Snimio Duško Marušić Čiči)
U strahu pred betonizacijom i nestajanjem zelenila iz grad(ov)a, Puljani su postali jako osjetljivi na svoje lijepe stare drvorede i gradske šumice. S pravom. Mnogi još naslijeđeni iz austrougarskog doba, to su sada moćna stabla, s krošnjama nebu pod oblake, većina u svojoj punoj ljepoti.
Međutim, stoljetnih su godova i mnogi već nagriženi starošću i raznim biljnim boleštinama. Sve češće po neki od tih prekrasnih divova mora pod nož, jer mu nema spasa, i po gradu se samo množe golemi panjevi u zemlji i prazni kameni okviri uz ceste.
Dok fale tu i tamo, još se to da zabašuriti, ali na mjestima gdje su gusto sađeni, kao ladonje na Giardinima, a gdje su procjene stručnjaka također porazne, teško je i zamisliti kako će to završiti.
Kako je većina pulskih stabala i šumica negdje sličnog godišta i kako svemu živom kad-tad dođe kraj, ne bismo trebali skrštenih ruku čekati njihov masovni pomor.
Smjena generacija je neminovna i postupnom sječom najugroženijih uz istovremenu sadnju mladih stabala donekle bismo ublažili te gubitke. Samo treba početi na vrijeme. Još jučer.