"Ja ovdje živim već 20 godina, imam prijavljenu adresu, ne mogu kod mene spavati drugi džabe, pa nisu mi djeca", kazao nam je Josip Kesić još 2018. godine, optužujući beskućnike koji su ga prijavili da ih je izbacio, da su nezahvalni jer "ovdje barem imaju gdje spavati na miru". Zakotrljala se tada vrlo čudna priča o uzurpaciji gradske parcele i skloništa na Punti, kojima upravlja Grad Pula, a koja traje cijelo desetljeće i još nije stala.

Bunker je bez struje, ispričao nam je tada, ali kućica ima agregat, a vodu "svojim podstanarima" zna donijeti. Susjedi tvrde da tu vodu "legalno krade" godinama sa šahta na cesti prema groblju, ali nitko ne reagira. Zanimljivo je da je tada naglasio da "svi znaju sve i nekoliko puta su mu prijetili izbacivanjem i pečaćenjem bunkera, ali to zapravo nitko ne misli ozbiljno". Jer, smatra on, tada bi imali više problema nego sada.

Očito da je bio u pravu jer je "svoju parcelu", koja je tik do poslovnih prostora gradske tvrtke Castrum, sad i ogradio, a na njoj s ponosom istaknuo svoje ime. Na što je to točno mislio kada je govorio o problemima koji bi isplivali kada bi ga se deložiralo, zna samo on. Susjedi koji više od desetljeća žive okruženi smećem, smradom i mogućim zarazama dobro znaju koje oni probleme imaju radi inertnosti nadležnih. No, ti problemi, očito, nikog ne zanimaju previše.