PIŠE VANESA BEGIĆ
Povijest grada pored mora
Ilustracija (Snimio Dejan Štifanić)
Posljednje skoro pa dvije godine uvelike su se promijenile navike mnogih naših sugrađana. Posebice onih treće životne dobi. Mnogi su se iz centra - kafića, đira oko tržnice, "preselili" pored mora. Neki su skroz zamijenili centar grada šetnicama pored mora, a drugi naizmjence alterniraju centar i morske vedute.
Lungomare je tako već gotovo 20 mjeseci pravi dnevni boravak za one 50+. Točno se zna gdje će se nekoga zateći, koga ima, koga nema, a mnogi su tu i sklopili prijateljstva, postali "kompe" i pod starije dane pronašli slične afinitete.
Razne životne priče spojile su njihove sudbine, a slični afiniteti naveli su ih da obnove stara, gotovo zaboravljena prijateljstva, ili da sklope posve nova.
Stanko, Ilija, "Meksikanci", odnosno meksičko-dalmatinski par koji je za umirovljeničke dane pronašao Pulu za svoj novi dom, potom Živko, Smilja, Nada i, donedavno, i gospodin Meho koji, nažalost, više nije među nama. I mnogi, mnogi drugi, dakako.
Iz njihovih priča - a njihovo je porijeklo različito, neki su tu rođeni, a drugi su došli iz različitih krajeva, zajedničko im je da su svi oni željeli saznati i otkriti što više o Puli, pulskim zanimljivostima, povijesti, toponimima, čuti neke anegdote o tome. Razmjenjivanje starih fotografija o Puli, knjiga, izrezaka iz novina, fotokopija iz časopisa - sve je to dio njihove svakodnevice. Dok Ilija fotoaparatom bilježi svaku grotu, svaki zalazak, "Meksikanci" žele otkriti što više o pulskoj povijesti. A nezaboravni gospodin Meho sve bi to nadopunio nekom zanimljivom pričo punom zanimljivih podataka.
Možda i najbolje, ali zasigurno najljepše mjesto za "ponavljanje" i "usvajanje" povijesti i zanimljivosti o tritisućljetnom gradu. Pored mora. Uz kliktaje galebova i neopisivu ljepotu zalazaka, ili pak ranojutarnjeg probijanja sunčevih zraka. I najljepše su stvari one najjednostavnije, one besplatne. Šetnja, dragi ljudi i priroda.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
