(Snimila Borka Petrović)
Samo dan nakon popuštanja dijela epidemioloških mjera, na terasama pulskih kafića okupanima suncem tražila se jučer prijepodne stolica više. Zbog nužne razdvojenosti stolova terase su se ulicama i trgovima proširile više no ikada, no mjesta na njima nije bilo ni za lijek. Kafići oko gradske tržnice, Flanatička, Giardini, Portarata, Forum… sve je bilo krcato. Kao da nitko u gradu ne radi, ili su svi na podužoj marendi, a upravo kava život znači.
- Napokon, nakon dugo čekanja! Mene ova kava čini živom, kao da je sve opet normalno, kazala nam je jedna mlada Puljanka koja je svoj macchiato polako, uživajući, ispijala u društvu novootkrivene prijateljice s fakulteta. Obilasci kafića, nakon mjeseci razdvojenosti i samovanja, jedino je što joj je preostalo jer, kako veli, predavanja na fakultetu i dalje nemaju. Ovo joj je, dodaje, jedinstvena prilika da se nađe i upozna kolege koje, s obzirom da je brucošica, nikada nije ni vidjela.
Osim "nesuđenih" studenata, koji još uvijek nisu dočekali "svoje otvaranje", na terasama su jučer svoje kosti grijali i naši penzioneri pa je radi njih živnula i tržnica, čemu su se pak veselili prodavači. Na tren sve je izgledalo kao da je posve normalno i da su bolji dani napokon pred nama.