PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Pivo, film i cigareta
Kino Partizan u Puli (Arhiva)
U prošlom stoljeću, ne pretjerano davno kao što to zvuči, prije 30 i nešto godina, u pulskim kinima bilo je uobičajeno jesti i piti. Radi se to i danas, grickaju se čips i kokice i pije se cola, ali se ipak ne donose pivske flaše i čepovima gađaju gledatelji, kao što je bilo uobičajeno u kinu Partizan na Korzu. Pogotovo se ne pripaljuje cigareta kao nekad, kad su kina bila svojevrsni kafići jer ih, osim kavane Jadran i nekoliko gradskih oštarija, praktički i nije bilo.
Kad bi se pripalila cigareta, bilo je važno spustiti je između sjedala tako da teta na ulazu, koja je dvoranu obilazila s baterijskom lampom, ne primijeti pušača. Ali, pušilo je barem pola dvorane i dim se morao osjetiti. A onda bi teta krenula u pohod i ljubazno zamolila prijestupnika da ugasi cigaretu. Nije bilo drakonske kazne izbacivanja s projekcije. To je značilo da se, nakon što se situacija malo primiri, opet zapali.
Posjetitelji pulskih kina voljeli su glasno pričati i komentirati scene s platna. Kad je Indiana Jones u drugom filmu iz serijala uspio u jurećem vagonu preskočiti ponor da bi doskočio na drugi kraj razorenih tračnica, u publici se glasno komentiralo da to ne bi uspjelo ni Roku Petroviču. Onda su se novopečeni studenti iz Pule nemalo iznenadili kada su ih u zagrebačkim kinima ušutkivali. Kino, doznali su tada, služi za gledanje filma.
Tadašnji studenti vjerojatno nisu znali da se u kinu mogu raditi i druge stvari. U knjizi "Kinematografske djelatnosti i pulska svakodnevica 1919. - 1943." Sanele Pliško i Davida Orlovića saznajemo da su u vrijeme Italije, u "malom i dotrajalom kinu Pistola" u Ulici Sergijevaca gledatelji uobičavali grickati kikiriki, čijom je ljuskom vrlo brzo bio prekriven čitav pod. I ne samo to: majke čijoj se djeci piškilo nisu držale do tričavog odlaska u zahod, nego bi djeci, ne želeći propustiti nijednu scenu kratkog filma, jednostavno spuštale hlačice i nužda se obavljala - u kinu! Mokraću bi brzo upile ljuske kikirikija i papirnati tuljci kojima je bio prekriven pod. I bilo je tako sve dok se ne bi upalila svjetla.
Prije 30 i nešto godina moglo se popiti pivo u kinu, a je li se nakon toga netko i olakšao, nije nam poznato.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
