Prvi je dan škole. Učenici su se, s maskama na licu, razmilili po učionicama, gdje su prošli temeljitu dezinfekciju svega što se dezinficirati dalo. Virus je uništen prije nego što je stigao skočiti na školski prag. Stručnjaci za bolest su rekli upravo tako: virus je velik i težak i kad napusti domaćina, pada na tlo. Na školski hodnik, na primjer. Na klupu. Ili zahodsku dasku. Svejedno.

Onda je nastava završila i učenici su se razmilili ulicama našeg grada. Napunili su kafiće. Ugostitelji su odahnuli. Nakon što su turisti otišli, stigli su đaci da spase posezonu. U kafiću je nezgodno nositi masku jer ona nema rupicu kroz koju biste mogli provući slamku da biste nešto popili. Zato su učenici došli nemaskirani, u grupama, spajajući stolove koje su u školi morali razmaknuti. Korona ovdje ne djeluje. Lako se dezinficira rakijom. Uostalom, samo nekoliko mjeseci ranije, najveći koronaumovi u državi govorili su da maska uopće ne štiti od velikog virusa. Sada ona ipak pruža zaštitu. Barem psihološku.

- Ako markirate, markirajte pametno, svi, ne samo jedan sat, drsko prisluškujem razgovor grupice školaraca na terasi kafića.

Cura duge ljubičaste kose je glavna. Ona dijeli savjete i upute. Ostalima ne preostaje drugo nego poslušati.

- U Tehničkoj imaju tjelesni u učionici, čude se drugi.

- Ionako ga ne volim, domeće treća školarka dok laganini ispija cugu za vrijeme školskog odmora. Ako ga uopće ima. Jer, koliko čujemo, moguće je da su markirali. Zajedno. Bez maske, korone i sličnih tričarija.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru