PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Orošeno
Herman se udobno namjestio pod krošnjom murve i naručio pivo. Laci je uzeo dva.
- Čovječe, vruće je za riknut, konstatirao je Herman.
- Skoro sam umro danas, rekao je Laci i otpio gutljaj.
- Ćemo popit biru i bacit se u more?, zapitao je Hero.
- Aha, spremno će Laci.
- Čovječe, nema do hladne bire. Negdje sam pročitao da pivo regulira tjelesnu temperaturu.
- Di? Kako?
- Nisam baš skroz skužio, ali sistem je da pivo snižava temperaturu po ovim vrućinama.
- Ja se od piva još više znojim.
- Pa to je to. Pomaže izbacivanju toksina i slobodnih radikala iz tijela.
- Ono, baš radikalno protiv radikala. Čovječe!
- Zadnji put sam se razbio na pancadu na Galebovim.
- Se sjećaš kad smo se bacali s kanjona na glavu? E, to su bila vremena, konstatirao je Hero, pogladivši se po pivskom trbuščiću.
- Mala! Daj još dva orošena.
Konobarica je na stol stavila dvije mrzle boce. Kapljice vode klizile su niz njihova vretenasta tijela. Hero je nježno pogladio bocu. Prstima je prešao preko čvrstih oblina. Uzeo je upaljač i spretno skinuo čep. Flop!
- Stari, to je život. Pivica, mezica, vjetrić pirka, a ti u hladu. Idila, rekao je Hero.
- E da, konstatirao je Laci.
- Ćemo se stić bacit?, upitao je Hero.
- Di ćeš po ovoj vrućini. Čekaj da izbacimo još koji toksin.
- Imaš pravo. Nismo ludi da se pržimo.
- Mala! Orošeno!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
