PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Opet ti kalendari
Ilustracija (Pixabay)
Prošlo je deset dana siječnja a Miško još nije podijelio sve kalendare. Nakon što je namirio susjede na Monte Zaru, njihovu rodbinu i prijatelje prijatelja, na kredencu je ostao bunt koji tek treba pronaći svog vlasnika.
- Ej, pitaj Špiru treba li mu kalendar, upitao je Mirandu.
- Već je nabavio, nezainteresirano je odvratila Miranda iz horizontale na kauču.
Miška je najviše brinula mogućnost da kalendarima istekne rok trajanja. A on je, iako se tako ne čini, vrlo kratak. Što se podijeli do kraja siječnja, podijeli se. Nakon tog roka kalendare više nitko neće. Zato je potrebno nešto hitno poduzeti.
- Si pitala na poslu dal im treba?
Miranda se pravila da ga ne čuje. Čvaknula je bombon od mentola i prebacila kanal. "I'll be back", čuo se Švarci s TV ekrana.
- Alo?
- A? Opet ti kalendari! Ne, ne treba im. Sad nisam čula najvažniji dio, odvratila je ljutito iz kuta, dok je pojačavala ton.
Miško se sjetio da mu je i lanjskog siječnja na ormaru ostala prašnjava gomila nepotrošenih kalendara. Marno ih je, ničim izazvan, skupljao čitav prosinac da bi ih u siječnju velikodušno dijelio.
Ljubav prema dijeljenju kalendara naslijedio je od pokojnog oca, kao što se, kompliciranom mrežom DNK, nasljeđuje boja očiju ili veličina nosa. Dok je otac bio živ, Miško je nabavljao kalendare, a otac dijelio. Sad je morao preuzeti na sebe dvostruku obvezu.
- Si dala Iki?, nije posustajao.
- Već si joj dao dva. Miranda je morala čvaknuti još jedan bombon od mentola. Švarci je napravio dar-mar u policijskoj stanici.
Miško je razmišljao koga bi još mogao upitati treba li mu kalendar. Kad je jučer pokušao zaustaviti poznanika, ovaj je samo odmahnuo rukom. "Opet ovaj s kalendarima", čuo je drugog, koji ga je zaobišao u širokom luku. Nježno je pogladio bunt i čvrsto odlučio potražiti nove vlasnike svojih kalendara. Učinit će to već sutra.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
