Od groznice, drva i mosta do Punte

(Neven LAZAREVIĆ)

Nekih naziva ulica u Puli nema već godinama, a bili su im dodijeljeni prije stotinu godina. Druge pak ulice imaju nove nazive tek dvadesetak godina i svi su ih prihvatili, nitko ih ne zove drukčije.

Giardini su uvijek bili Giardini, i kada je to bio Trg bratstva i jedinstva, Omladinska nikako da postane Radićeva, Vodnjanska nikako da postane Tršćanska, a Medulinska, odnosno dio te ulice nikako da postane Mutilska.

S druge strane, Flanatička je odmah postala Flanatička i gotovo pa nitko nije niti na samom početku govorio "bivša Lenjinova".

Lungomare je oduvijek bio Lungomare, Šetalište Mašere i Spasića je tek podatak koji se javlja u nekim publikacijama.

Trg na mostu bio je pak oduvijek - Punta. Mnogi i danas tvrde da je to jednostavno - Punta, da kakav most, premda prema toponimima i kazivanjima povjesničara ovdje je u srednjem vijeku postojao most, sve negdje do današnjeg autobusnog kolodvora u Šijani.

Recimo i da su ga Talijani zvali Ponte della febbre, a jedan od hrvatskih naziva bio je Mostine.

U blizini trga, gdje je danas park i benzinska postaja, u austrijsko je doba bila ledana, a pod Italijom zabavni park i Piazza della legna, gdje se prodavalo drvo za ogrjev.

Od groznice, drva i mosta do Punte put je trajao par stoljeća.