Još se uvijek na oglasnim punktovima u gradu vide festivalske memorabilije prošlogodišnje ljetne sezone. Pored aktualnog plakata nacionalnog zabavljača lakih nota i laganog koraka kojim isto tako lagano skakuće po skupocjenim svadbama, još uvijek stoji plakat Dimensiona. Netaknut. Zapravo, izgleda kao najava za ovogodišnji festival. Ali to bi bio fake news ili dobra aprilska ili prvotravanjska šala. No, šalu na stranu, od Dimensiona ni D. On je u nekoj novoj dimenziji.
Nakon desetljeća stvaranja reputacije kao jedan od najuglednijih festivala elektroničke glazbe u Europi, koji je svoje ime izgradio na štinjanskoj tvrđavi, Dimensions festival je rekao "zbogom, Pulo" i otišao na novu lokaciju u Tisnom i Šibeniku gdje će ovoga ljeta imati premijeru. Bio je to posljednji pozdrav neke urbane Pule koja je nestala sa zadnjim Dimensionom i njegovim mlađim bratom Outlookom (potonji je pak bio za mlađu, mahom britansku populaciju). Seasplash se oprostio još prije dva ljeta. Addio, Pola!, proročanski je Franci opjevao Pulu.
I Uljanik je rekao zbogom. I centru grada su građani rekli zbogom. Ali, eto, nikada nije kasno. Pa su u Gradu i Turističkoj zajednici odlučili svim silama vratiti građane u grad. Krenut će s pulskim đirom, oglašavanjem na društvenim mrežama o svemu što se događa u gradu. Ideja nije loša, samo - što čini đir? Đir traži neku motivaciju, da bi se ulovio u đir. Građanima je potreban sadržaj, dobar motiv da se izvuku iz kauča, srede i krenu u grad kao nekad. A ništa nije kao nekad. To je činjenica, bez patetičnih zamki da je nekada bilo drugačije.
Sada smo u fazi duhovnog ground zeroa. Ima grada, ali nema duše. "Jer za ljubav treba imati dušu", treštali su Atomci. Je li vrijeme da opet zavolimo svoj grad, nije samo na nama. Ljubav je dvosmjerna, čin ili u ovom slučaju đir uzajamnog davanja i primanja. Koliko nam grad bude dao, toliko ćemo mu i vratiti, pa i svratiti.