Nosiće na zrak!

(Tom DUBRAVEC/CROPIX)

Samo jedno sigurno znamo - da ništa ne znamo! Je li virus slabiji, ili jači. Ima li zaraženih odnosno oboljelih manje ili više. Ubija li ga sunce, zadržava li se na površinama i koliko? Jednoznačnih odgovora nema, virusom se loptaju poput nogometne lopte i lijevi i desni. Nama su, za to vrijeme, uveli obavezne maske u ljekarnama, trgovinama, autobusima… Možda uskoro, kada turistička sezona prođe, nećemo moći nigdje bez nje.

Ni kada smo kod maski nismo na čisto - hoće li nas doista zaštititi ili ćemo se od mokrih i prljavih maski, još više razboljeti? Jer, da bi imala ikakvog smisla, na lice bi uvijek valjalo staviti čistu, sterilnu i suhu masku koja se mijenja svakih četiri do pet sati. Kirurške maskice koje su prije koštale 50 lipa sada su oko pet, šest kuna pa računajte koliko biste potrošili ako biste igrali po pravilima.

Hrvati k'o Hrvati, radije samo udovoljavaju formi. S maskom preko očiju i nosa teško je disati, lice se znoji, neke hvata i vrtoglavica pa masku navuku propisno na lice samo dok ulaze i prođu zaštitara, ukoliko ga trgovina ima. Kada zaneseno krenu kupovati, masku nonšalantno spuste i nosići svima izvire van. Takvo nošenje maski uopće nema smisla, no to malo koga brine. Forma je zadovoljena, maske rastežu uši i jedino je sigurno da ćemo na kraju epidemije svi biti klempavi.