Gospođa E. radi u jednom od pulskih domova za starije. Oblači se mjesecima kao svemirac dok prilazi korisnicima. Maska, vizir, rukavice….Novo normalno kako bi se starci sačuvali od proboja opasnog virusa u dom.

Svakoga dana gospođa E. počešlja jednu od korisnica. Nonica pita frizuru kako bi lijepa dočekala kćer. No, kćeri nema jer su posjete domu mjesecima zabranjene. To ovoj nonici, koja se počela mučiti s demencijom, nije posve jasno. Ni što je taj virus, ni zašto posjeta nema. Zašto nije došla njezina kćer? Ponekad na to zaboravi.

I tako ju gospođa E. svakog dana lijepo počešlja, a kada nonica pita zašto kćer nije došla, ponavlja priču o opasnoj koroni. I tako danima. Stopili su se dani, pa ni jedna ni druga više ne znaju koji je. Dok jedno jutro, kada je nonica upitala za frizuru i je li jučer njezina bila kćer u posjeti, gospođa E. nije odlučila odgovoriti "Je, došla je poslije posla, baš ste se lijepo napričale. I frizuru vam je pohvalila, danas ćemo se opet lijepo počešljati prije nego dođe." Grizlo ju je u srcu, ali kada je vidjela osmjeh na licu 80-godišnjakinje, dok drhtavim rukama prolazi kroz sijedu kosu, znala je da je postupila dobro.

Skoro popuštanje epidemioloških mjera odnosit će se i na domove za zbrinjavanje starijih osoba pa će se, i dalje pod određenim rigoroznim uvjetima, dozvoliti posjete i izlasci iz staračkih domova. Naša će nonica uskoro doista vidjeti svoju kćer i ona nju.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru