Jedan, dva, tri… čak šesnaest komaraca nabrojala sam nekidan na samo jednoj mreži koja nam čuva prozor u dnevnom boravku. Svi su htjeli unutra, gledali nas iz prikrajka i samo čekali da izađemo kako bi nam se napili krvi. Stoga, unatoč friškom zraku, u dvorište i vrt sve rjeđe izlazim. Sve sam lokvice vode na dvorištu eliminirala, no pomoći nema. Ni danju, a kamoli noću. Komaraca je više neko ikada, a to se slažu i susjedi.
Ove godine još uvijek nismo čuli da se zaprašuje. S druge strane, do nas dolaze vijesti, poput one iz Francuske, da je kod pacijentice preminule od encefalitisa otkriven novi virus - nazvan "Cristoli virus" koji napada čovjeka, a prenosi ga upravo komarac?! No, razloga za zabrinutost, vele, nema. Barem za sada. Tko zna mogu li ovi naši domaći, ili već udomaćeni tigrasti komarci prenositi virus korone? Koliko nedoumica oko njega ima, bit će da jednoznačnog odgovora niti na ovo pitanje nemamo.
Kako bih se riješila barem dijela komaraca, na pamet mi je palo da u dvorište prizovem šišmiše. Samo jedan šišmiš, navodno, u jednoj noći može potamaniti više od 350 komaraca. No, od te sam ideje brzo odustala kada sam pročitala da i šišmiši mogu biti rezervoari raznoraznih virusa. Stoga, dilema od koje smrti umrijeti, riješena je na način da se trujem repelentima. Jer, koliko god pokušavala, prirodna sredstva na ove napasti jednostavno ne djeluju.