Nakon što se pokralo sve što se pokrasti moglo, na scenu stupaju lopovi kamena. Posao nije lak, jer ni kamen nije lak. Nije to koji milijunčić da se tek tako može zamračiti. Treba uzeti pikun, zaprljati ruke. Potrebna je sirova snaga za izvaliti kamenje iz zidova, ali i cijela logistika. Kombi, kamion… Treba za taj posao i vremena, ali i ideja kome kamen (pre)prodati.

Sve ovo nije spriječilo neke, vjerojatno uigranu ekipu, da harače uz pulsku obalu i, po nekadašnjim vojnim zonama, kradu obrađeni kamen.

Na Vallelungi su iz devastiranih zgrada izvalili već i kamena stepeništa po kojima će sigurno uskoro hodati kakvi turisti u ladanjskom istarskom zdanju.

Na Zonki polako, ali sigurno, nagrizaju obalne zidove. Zbog vađenja obrađenog kamena iz zidova počela se urušavati cestica koja je vodila uz samu obalu.

Nekada se ovim puteljkom moglo autom, a uskoro neće ni pješice. Kamenje je iz zidova pokradeno, zidovi urušeni pa more čini svoje i podlokava obalu koja se rasipa pod valovima.

Naravno, kao i u slučaju izgubljenih milijuna, nitko ništa nije vidio, nitko ništa ne zna. Mada je, sigurna sam, kameni zid danas teže ukrasti nego lovu s računa pokradenih firmi.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru