Ilustracija (Pixabay.com)
Sjećam se priče iz djetinjstva, na koju sam gotovo posve zaboravila, ali recentna zbivanja vratila su mi sjećanja upravo na tu priču. Pričao je to moj pokojni nono, koji je bio 1905. godište.
Nažalost, ne raspolažem točnim podacima o vremenu radnje i točnim okolnostima (tada nije bilo Facebooka da podsjeća dogodilo se na današnji dan niti tv-kalendara, a nema niti toliko pisanih izvora), a osobe s kojima sam razgovarala rekle su da su čule nešto slično od svojih predaka, ali da ne znaju detalje. Tko zna, možda će nam se netko nakon ove priče javiti s potpunijim podacima.
Na koncu, povijest grada, bližu i daljnju, čuvamo upravo zajedničkim snagama, pa i zašto ne, učinimo to i sa sjećanjima na razne više ili manje bizarne likove, događaje i situacije.
Prava hodajuća "enciklopedija", Anton Percan, koji jako dobro poznaje povijest grada, rekao je da se nešto najbliže tome, prema Giornaletto di Pola, dogodilo 1913. godine.
Dakle, po priči koju je nono znao kazivati, kada je on bio dijete, nad Pulom je trebao pasti komet. I onda su se svi stanovnici uputili tamo gdje se sada nalazi bolnica u Zagrebačkoj ulici, preciznije tamo gdje je danas zgrada ginekologije. Uzeli su sa sobom hranu i piće, kao pravi piknik i boravili tamo neko vrijeme. Je li je to bilo par sati ili par dana, nije poznato.
Uglavnom, čekali su smak svijeta. No, kako se taj smak svijeta nikako nije događao, su se "štufali" i otišli kući. I Pula je poslije na jedan ili drugi način preživjela još tri rata, pa će valjda i koronavirus.