PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Nakon svega ostaje Arena

(Zvjezdan STRAHINJA)

(Zvjezdan STRAHINJA)


"Što je to pred Arenom? Da nije koncert Marka Perkovića Thompsona?", stigla je jučer pred kišu poruka od Puležana koji živi u okolici amfiteatra.

"Ma znam da nije Thompson, ali nisam odavno vidio ovoliko ljudi pred Arenom", nadopunio je poruku i zaintrigirao me. I stvarno, pred našim antičkim ponosom red turista koji se proteže sve do zadnjih zgrada u Istarskoj ulici.

Turisti su jučer zbog lošeg vremena navalili u grad, a kada grad i obiđu, mnogi se vraćaju pred velebnu Arenu. Dodajmo masi i epidemiološke mjere, zbog kojih se vjerojatno sporije ulazi u antički amfiteatar nego inače, i eto slike zbog koje Arheološki muzej Istre može zadovoljno protrljati ruke. I to je zapravo prava istina: Arena, koju Puležani prihvaćaju zdravo za gotovo, i dalje je najjači adut grada pa i čitavog Poluotoka. Kada zbog kiše turisti pobjegnu s plaža, a zbog epidemije izostanu veliki kulturni i zabavni ljetni spektakli, ostaje ono što su nam Rimljani ostavili u nasljeđe.

Mnogi su poznati kroz stoljeća posjećivali Pulu i nije im ostala u lijepom sjećanju. Mišljenje Jamesa Joycea o našem gradu poznato je, ali manje je znano da je i graditelj pulskog Kaštela Antoine de Ville često izbivao iz tada kužnog grada, što su mu i zamjerile mletačke vlasti, a nije riječi birao ni kada je trebalo opisati žitelje Puljštine. Pa ipak, osim barokne tvrđave, ostavio nam je i prekrasnu kartu grada s istaknutim antičkim spomenicima. Zbog Arene su se u gradu zadržavali Cassas, Allason, Clerisseau… Ne bi se ni pustolov, svećenik, glazbenik, špijun, vojnik, kockar i ljubavnik Casanova sjetio Pule da u njoj nije vidio Arenu.

"Još prije noći tartana pristade u pulskoj luci koju zovu Veruda, i mi se iskrcasmo. Počesmo se uspinjati nekim putem i nakon četvrt sata uđosmo u grad. Proveo sam dva sata u razgledavanju rimskih starina, jer taj je grad bio nekad jedno od središta carstva, no od sve nekadašnje veličine vidio sam samo jednu ruševnu Arenu. Onda se vratismo u Verudu, razapesmo jedra i sutradan se nađosmo u Anconi", napisao je Giacomo u svojim memoarima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter