"Gospođo novinarko, gospođo novinarko, kada već pišete o tim pulskim kvartovima, nazivima, napišite nešto i o mliječnim restoranima", zaustavi me neki dan na putu prema poslu starija gospođa.

        "Nekada su mliječni restorani bili nezaobilazni dio Pule, dio naše ponude, svi smo znali za te mliječne restorane i onda su malo po malo, a ustvari dosta brzo, zatvoreni. Danas se nitko niti ne sjeća gdje su bili, gdje su se nalazili. Kladim se da niti vi ne znate o mliječnima, gdje su bili i što se tu nudilo, premladi ste", zaključila je.

        Pa baš i nisam tako mlada, sjećam se iz djetinjstva, možda i nešto kasnije, da je toga bilo, ali i iz priča. Koliko je mliječnih restorana bilo u Puli? Pošto dakako nema pisanih dokaza o tome, već samo sjećanja kako usmenom predajom tako i putem raznih Facebook grupa, "svjedoci vremena" vele da su u Puli bila tri, a neki čak spominju i pet mliječnih restorana. Nisu se mogli složiti o točnom broju i jesu li svi djelovali istovremeno, gdje su bile izvrsne krempite te svi vrsni mliječni proizvodi i fini jogurti.

        "Nije bio veliki izbor, ali sve je bilo prefino, tako dobre slastice, jogurt, topli napitci. Osim kasnije kod Mađara, najbolje su krempite bile upravo u mliječnim restoranima", veli jedna svjedokinja vremena. Ističe da je jedan mliječni bio preko puta Mc Donaldsa, a drugi nešto dalje na Giardinima. Jedan je bio i u Zagrebačkoj, a možda i tamo prema Areni.

        Kako bi takvi restorani prošli danas, o moru svega, a bez jednostavnih, ali pravih stvari?