PIŠE VANESA BEGIĆ

Maškarani izlasci

Ilustracija (Cropix)

Ilustracija (Cropix)


Društveni život nam je 0, kako onima koji su prije stalno partijali, izlazili navečer barem 3-4 puta tjedno, kao i onima koji su se držali nekih svojih rituala poput subotnje kave u Flanatičkoj i popodnevne šetnje Lungomarem. Ili petkom do knjižnice po "zalihe". Svima je manje-više isto.

Možda su u prednosti oni koji imaju psa, pa mogu malo izaći i prošetati, barem sto metara. Naravno, svi se što striktnije trebamo pridržavati svih mjera jer će uzročno-posljedično ovom dosad neviđenom scenariju naše svakodnevice prije doći kraj i što budemo discipliniraniji, to ćemo se prije vratiti normali.

Tijekom onih malobrojnih izlazaka za nužnu opskrbu, na udaljenosti većoj od propisane, mašemo si, ne prepoznavajući se, svi maskirani, pomišljajući na trenutak da je u tijeku maškarani bal.

I to je to, od socijalnih kontakata, mahanje nekome na nekoliko metara od nas i tako to treba biti. Za sada. Redovi su dugački, protežu se na više od 100 metara, makar tu bile samo dvije osobe - što je sigurno, sigurno je. Naravno, i u ovim trenucima ima onih koji bi se preko reda "uvalili", naglašavajući da su došli prije, ali su čekali negdje, lijevo ili desno, nekih 100-200 metara dalje od dućana, banke, pošte.

A svi pomalo prave listu što će prvo napraviti kada sve to završi. Neovisno o tome bude li još proljeće, ljeto ili jesen. Mnogi će kao prvu stvar u djelo provesti Rousseauov imperativ - "Natrag prirodi".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter