(Snimio Manuel Angelini / Arhiva)
Neće se rušiti - objavio je vlasnik dimnjaka u Kandlerovoj ulici, visokog 41,6 metara, koji jednako intrigira Puležane i turiste. Dimnjak se nije koristio više od 70 godina, nije služio ni prethodnom vlasniku, u međuvremenu propaloj Arena trikotaži. Presušio je 1947. godine kada je ugašena tvornica duhana, podignuta 1920. u zgradi bivše austrijske pješačke kasarne. Dimnjak, je međutim, izgrađen tek dva desetljeća kasnije, za potrebe toplinske centrale u sklopu tvornice.
Tvornica duhana bila je značajna jer je zapošljavala velik broj radnika. Pulski povjesničar David Orlović navodi da je u njoj 1929. godine radilo čak 1.006 žena i 150 muškaraca. U samo dvije godine, 1927. i 1928. proizveli su 500 tona cigara.
U vrijeme talijanske vlasti bilo je i drugih fabrika: na Fiželi su se proizvodile zastave, na Verudi riblje konzerve. U Puli je radila i tvornica lokota, plinara i centrala za mlijeko. Elektromlin u Tršćanskoj ulici otvoren je 1942. godine.
Zanimljivo je da je u to doba Arsenal proživljavao turbulentne promjene. Godine 1919. i 1920. velikom broju radnika prijetio je otkaz. Organizirano je nekoliko štrajkova, a do 1929. broj radnika s nekoliko je tisuća pao na svega 250, što uvelike podsjeća na današnju sudbinu Uljanika. Upravo toliko radnika namjerava zaposliti Samir Hadžić, direktor Uljanik brodogradnje 1856, firme nastale nakon stečaja Uljanika i njegovih društava. Novo brodogradilište nipošto ne želi proizvoditi samo sekcije ili, kao za vrijeme Italije, rezati limove i popravljati brodove, iako se ovdje danas održavaju platforme.
Gradit ćemo sve što kao brodogradilište možemo: i manje i srednje i velike brodove i sekcije, rekao je direktor. Pandemija im je donekle olakšala posao jer su se radnici vratili doma s pečalbe. Što će biti kada korona ode tamo odakle je došla, to nitko ne zna, pa ni direktor brodogradilišta koje želi graditi brodove.