(Milivoj MIJOŠEK)
Možda je tema izlizana i o njoj se nedavno pisalo, ali jednostavno i dalje frapira bujanje kladionica diljem Pule. Poput gljiva čija je sezona poslije kiše, a kladionice su neki novi postranzicijski ili korona trend.
One i pekare kao da se natječu kojih će biti više. Red kruha, red igara i obrnuto. Baš tako. Tako je na Punti u nekadašnjoj dobroj staroj Puljanci koja je u tranzicijskim preobrazbama pretvorena u dva poslovna prostora u kojoj je su prvo bile domaće Puljanka i sestrična Brionka. Potom je Puljanku zamijenio Stanić i nasuprot je ostala Brionka. A sada je odjednom preko puta Brionke zasvijetlila kladionica. Doslovno kruha s jedne strane i igre s druge. Ako i to nije dovoljno, veliki kasino je odmah preko pješačkog prijelaza, a s druge strane ceste ako zafali eto još jedne kladionice. Malo dalje u Šijani, preko puta škole (lijep primjer budućnosti), još jedna sportska kladionica i naravno, neizostavna pekara.
One su nekako kao prst i nokat. Jedna idu uz drugu. Ne možeš fulati, sreća te u Puli čeka iza ugla, baš kao i korica kruha. Ako si ostao bez posla, a takvih u Puli ima previše nakon Uljanika, Benettona, korona turizma ipak ne možeš ostati gladan jer kruha ima na svakom koraku. A ako ti ostane malo od kruha, ono malo crkavice uvijek možeš okrenuti u nekom kutku Las Pule koja je već sada sablasno prazna, ali u nekom kutu svijetli i mami na sreću, jer ako ne probaš, ne znaš.
Život u Las Puli - prava lutrija…ili ruski rulet? Kako za koga.