Krumpiruša s pavlakom

(Damjan TADIĆ/CROPIX)

- Molim Vas, imate li pavlaku?, upitao je sredovječni muškarac prodavača u jednom trgovačkom centru u Puli.

- Mislim da bi trebalo biti, samo da vidim, nesigurno će prodavač dok se približava golemom frižideru s mliječnim proizvodima.

Obojica pogledom prebiru po frižideru, po gomilama plastičnih posudica, ali izgleda da ni sami ne znaju što točno traže.

- Nisam siguran je li to neki jogurt ili vrhnje, kaže prodavač. Krajičkom oka promatram kako će se riješiti ova dilema. Ipak, uskačem kao prava pametnjakovićka.

- To vam je vrhnje. Bolje je ono masnije, ukusnije je, ubacujem se. Pokazujem na deklaraciji postotak masnoće.

Čovjek se zahvaljuje, uzima vrhnje i brzim korakom grabi prema kasi. Samo da se čim prije riješi te proklete pavlake. Što bi bilo da ga je žena poslala po konšervu? Ili, da prostite, uloške?

Kad smo već kod pavlake, odmah su mi narasle zazubice. Ispeći ću krumpirušu i onako vruću servirati je s pavlakom. Zavrtjet ću tijesto visoko iznad glave dok se ne stanji kao flis papir i onda ga napuniti nadjevom te ga oblikovati u krug. Kao Zrinka Cvitešić koja pjevuši dok slaže pitu u "Konjaniku".

Dobro, sad već opako lažem. Ne znam vući kore. Nemam pojma o pitama. Kupila sam gotove kore. Ipak ću ispeći krumpirušu. Poslužit ću je vruću. S pavlakom. Bit će za prste polizati.