PIŠE BORKA PETROVIĆ
Kroz Zlatna vrata drito u Prvomajsku!
Slavoluk Sergijevaca (Snimila Tea Tidić)
U moru crnih vijesti, od korone do terorističkih napada (došli su valjda na svoje oni koji su se pitali gdje su nestali teroristi?), silno me zabavljalo čitati brojne komentare na Pulskom internetskom portalu koji je svoje pratitelje zamolio za savjet kako zvati rimski spomenik na Portarati - Slavoluk Sergijevaca ili Zlatna vrata.
Objava je u kratkom vremenu skupila više od dvjesto komentara, a žustra rasprava krenula je od gospođe Višnje koja kaže: "Slavoluk nije nikada bio Zlatna vrata, ona su se nalazila ispred slavoluka u obliku tunela koji je srušen. Molim vas da prestanete slavoluk nazivati Zlatnim vratima".
Mnogi su se Puljani složili da znaju razliku između ova dva antička spomenika: Zlatna vrata više ne postoje, a naslanjala su se nekada na slavoluk koji danas imamo, a podigla ga je Salvia Postuma Sergi za članove svoje obitelji. Polemizirali su dalje kako je do "prijenosa" imena moglo doći.
- Iako svjestan razlike Zlatnih vrata i Slavoluka Sergijevaca, slavoluk po inerciji zovem Zlatna vrata. Tako sam naučio u djetinjstvu pa mi je to i ostalo. Ali ipak bih se trudio da se u tekstovima držim faktografije. To je edukativno, povijesno utemeljeno i u svakom pogledu odgovara istini, kaže jedan od komentatora s kojim su se mnogi složili.
Da kolokvijalna, lokalna imena žive u memoriji stanovnika i kada se nečemu odavno promijenio naziv, mnogi su dokazivali time da i ulicu koja vodi od spomenika i dalje nazivaju Prvomajskom, a ne Ulicom Sergijevaca. Drugi su pak "zlatno ime" branili time da se i trg na kojem se nalazi ova građevina zove Portarata (latinski Porta aurata) ili "po našu" Zlatna vrata.
- Zlatna vrata će ostati Zlata vrata, kao što butigu na Giardinima zovemo Vesna, ma bila ona Studenac ili Istarski super marketi. I Mlinar kod Müllera je Televizija!, komentirala je jedna Puljanka slavodobitno, a u debatu se uključila i jedna Zadranka te, pokušavajući smiriti tenzije, raspravu zaključila rečenicom: "Kako god ih zvali, jako je impozantno i lijepo... jedva čekam opet tuda proći", apostrofirajući time da samo ime ponekad nije toliko bitno, kada se o ljepoti radi. Možda ih i zato, jer su zlata vrijedna, i dalje nazivamo zlatnima?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
