Ilustracija (Saša MILJEVIĆ)
U pothodniku zgrade pulske tržnice postavljena je prošloga tjedna digitalna kontrolna vaga.
Na njoj možemo provjeriti svoje borše, jesu li nam prodavači s ribarnice i mrkata prodali upravo onoliko koliko su nam i naplatili.
I dok gledam u vagu, sjetih se posta jedne poznanice koja je nedavno kupovala srdele za savor.
Tražila je i platila kilogram i pol ribe. Crv sumnje joj valjda nije dao mira pa je kod kuće odlučila staviti najlon s ribom na svoju kućnu vagu.
Kad tamo - ona pokazuje 1,2 kilograma! Na prvu je pomislila da možda njezina vaga ne radi dobro, no već nonšalantna provjera pokazala je da je itekako točna. A onda, sukladno izvaganome, za toliko je prevarena. Za 300 grama ili koju šaku sitne plave ribe.
Šaka tu, šaka tamo - u konačnici se može dobro zaraditi. No, recimo da u cijeloj stvari nije bilo loše namjere, već je krivac "samo" loše baždarena vaga.
Jer, iskreno, osobno sam na tržnici imala samo dobra iskustva; uz glavicu salate ili kilo blitve uvijek bi mi prodavačica stavila u boršu koji list rukole ili peršina ekstra.
Gramaže gotovih proizvoda problematične su već neko vrijeme. Možda niste primijetili ali isti proizvodi, sa svakim redizajnom, svaki su put sve lakši. Tako su čokolade, koje su nekada imale 100 grama, spale na 80, a nekidan sam čak ugledala pakiranje od 75 grama?!
Naizgled je čokolada ista, no očito je tanja nego nekada. Da ne spominjem, primjerice, deterdžente za koje se uopće ne zna koliko koštaju jer su pakiranja toliko "šarena" da je teško preračunati koji je jeftiniji. Jedina pomoć je gledati "sitna slova na polici" koja ukazuju na cijenu proizvoda po kilogramu.