PIŠE Lara BAGAR
Kino Katarina
Kino Katarina
Kada je prije šest godina na napuštenim i neiskorištenim lokacijama pulskog otoka Sv. Katarina pokrenuto istoimeno Kino Katarina bilo je to pravo art kino u punom smislu te riječi - kako lokacijom, napuštenom kasarnom, tako i odabirom bunkeriranih filmova. Pod zvjezdanim nebom Puljanima se na zabranjenim lokacijama isto tako nudila nekada zabranjena umjetnost.
Tako je Kino Katarina postala tiha kulturna subverzija lokalnih aktivista i zaljubljenika u film, koja po DIY principu nastaje na ruševinama jednog sustava, koji još uvijek stoji kao ruglo 30-godišnje zapuštenosti. Uz izliku neke buduće vizure grada koja u zrakopraznom prostoru tumara u imaginarnim megalomanskim projektima (u stilu Guggenheima).
Katarina je javnosti otvarala zabranjene prostore i teme - feminizam, radnička prava… Prvo je krenulo s jednim agregatom na otoku i 60-ak gledatelja koliko je moglo stati na malu terasu derutnog objekta. Sjećam se četvoro finih penzionera koji su polegnuli automobilom po mraku i sa šarolikom publikom gledali zabranjene filmove pod vedrim nebom i najljepšom kulisom osvijetljene Pule.
Onda je otok Katarinu kupio, to znači preuzeo i zatvorio Darko Končar i krenuo u gradnju luksuzne marine. Kontroverzni biznismen pokazao se kao ljubitelj baleta te je na novoj poslovnoj akviziciji prepoznao ne samo ekonomski, već i kulturni potencijal lokacije pa je Puljanima, ali odabranoj gospodi, uz pozivnice 2018. godine ponudio balet "Gospodu Glembajeve" s Uljanikom u pozadini kao konstantnom kulisom Kina Katarine, kojoj je ona više od dekora.
Onda se Kino Katarina preselila na Vallelungu, gostovala i na krovu Doma antifašista nadomak Arene i prije tjedan dana osvanula na Muzilu. Baš tamo. U bivšoj vojnoj zoni, godinama čuvanoj od javnosti dogodila se prva javna kulturna manifestacija. Zbog epidemioloških mjera, samo stotinjak njih bez pozivnica, svih generacija, u zapuštenom amfiteatru, nekadašnjem gledalištu bivšeg centra za vojnu obuku, pogledalo je nagrađivani francuski film "Beau Travail" (Dobar posao) iz 1999., režiserke Claire Denis. Bilo je to više od filma. Stvarno dobar posao dobrih ljudi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
