(Arhiva)
"Zbog ovog virusa ljudi će se morati mijenjati. Nadam se da će svijet postati bolje mjesto. Neće više biti u društvu mjesta za bahate. Ovo je prilika da svijet više nikada ne bude isti", priča poznanik, preko telefona naravno. Fizičkih smo se kontakata odavno lišili, a on preko telefona dijeli svoje misli, strahove i nadanja.
Priča nam bajke. Neće ova pokora ništa dobrog donijeti svijetu. U genima nam je da slažemo, prevarimo, ukrademo, zatajimo... Jače je to i od virusa - i sada ima onih nesolidarnih i sebičnih, onih koji izigravaju pravila ponašanja, koji se ne boje ni zakona ni savjesti, pa zanemaruju karantenu i ugrožavaju sve druge.
Uvijek je bilo idealista kojima savjest ne dozvoljava da se ponašaju kontra javnog interesa, oduvijek uz njih postoji i ona tiha većina nas koja se društvenih normi pridržava isključivo iz nekog straha od kazne. A treća je skupina onih malobrojnih "hrabrih" koji se ne boje ni vlastite savjesti ni boga ni slova zakona. Njihovo je ponašanje dirigirano isključivo prohtjevima vlastite guzice i novčanika.
Sljedeći telefonski poziv dolazi od prijateljice: javlja da je uspjela naći kvasac, kupila ga je u butižini na rubu grada, kesicu po 15 kuna.
"Koliko inače košta kvasac?"
"Takav u kesici", kaže, "ranije je bio oko tri kune!"
Nazivam poznanika i javljam mu da je kvasac poskupio za pet puta.
"Vjeruješ li i dalje u bolji svijet?", pitam ga.
"Vjerujem! Ali da smo govna - govna smo!"