(L. BAGAR)
Treba se uskladiti s aktualnim vremenima i prilikama, nema druge. Kolikogod nekada željeli svoj "normalan, prijašnji život", sada su stvari jednostavno takve i treba ih prihvatiti. Kava za van, coffee 2 go, ili kakogod ga zvali, sada je postalo piće broj jedan, automati za kavu popularniji su nego ikada, a kafiće su zamijenile prirodne lokacije. Bez grupiranja.
Nerijetko možemo vidjeti i osobe kako same ispijaju kavu pored mora, na nekoj klupici, ili pak na plaži, ili u krugu obitelji, pa dvoje-troje na okupu, bez "kava-partija" ili "čajanki", jednostavno par osoba najbližih, koje se ne mogu odreći omiljenog napitka i mora.
Sve češće se uz more jedu i sendviči, pizza. Nisu rijetki prizori ljudi koji s kutijom pizze i sugestivnim pogledom na more provode mirne trenutke s obitelji ili prijateljima. Svaka čast onima koji su ekološki osviješteni i ne ostavljaju otpatke iza sebe.
Nekada je potrebno tako malo, izuzetno malo, da bismo se osjećali bolje, drukčije, posebice u ovim teškim i neizvjesnim vremenima. Čak i stvari koje se doimaju poput najmanjih sitnica, kapi usred mora, sada poprimaju veći značaj i sve se gleda na drukčiji način, kroz drukčije naočale.
Kava, bilo ona pripremljena "za ponijeti", ili iz kućne radinosti i termosice, odlična je u kavani Lungomare ili Verudela, uz distancu, opuštajuću melodiju mora i cvrkut ptica, usred kasne jeseni i zime. U iščekivanju boljih vremena ili slijedeći Rousseauov imperativ "Natrag prirodi".