(Snimio Duško Marušić Čiči/Ilustracija))
Kupiti stan nije mala odluka. Dapače. Zadužite se za cijeli život, plaćate rate kredita do mirovine, svaki mjesec strpljivo i škrbno. Pri odabiru životne investicije važnu ulogu, uz mjesto gdje se stan nalazi i koliko soba ima, svakako ima i pogled. S terase, balkona, prozora. Stan više košta ako gleda na zelenilo ili čak more, a ne na parking ili ulicu. Zavede vas to zelenilo ili plavetnilo pa posegnete u džep dublje nego što možete. Ipak je to "za cijeli život", mislite si, treba nekud gledati, imati zraka…
Ali što kada vam taj skupo plaćen pogled ukradu? Upravo se to događa posljednjih nekoliko godina brojnim sugrađanima koji su kupili stan i imali pogled, ali ga više nemaju. Oko njih niknule su nove zgrade, a oni ostali "i bez sunca i bez mjeseca". Unatoč krizi, zgrade niču i dalje, ostavljajući ih okružene tmurnim zidovima. Osim što su vam ubili volju da pogledate kroz vlastiti prozor, ruku su zavukli i u vaš džep, baš poput lopova. Jer, svakako stan ne košta isto ako imate pogled na Arenu ili Brijune, ili kao sada gledate u tuđe prozore!
Kome se žaliti? Postoji li urbanizam u ovome gradu ili je on izumro odavno, pitaju se mnogi. Odgovor doista nemam - zgrade su dobile građevinsku dozvolu, dakle legalne su i tu prestaje svaka priča… Nismo mi Amerika pa da možete tužiti investitora koji vam je "prodao" pogled koji više nemate ili pak onoga koji vam ga je oduzeo. A možda bi i valjalo probati, dignuti neku kolektivnu tužbu za ukradeni pogled ili probati srušiti već dobivenu dozvolu?