Izvinite, ali samo da nešto pitam!

Ilustracija (Arhiva)

Mjesto radnje: laboratorij za vađenje krvi u pulskoj (mornaričkoj) bolnici. Vrijeme radnje: između 7.30 i 9 sati.

- Morate stati u red, kaže gospođa s čela kolone, prva do vrata, gospodinu koji uporno nastoji zaobići red u hodniku i ugurati se u laboratorij.

- Izvinite, gospođo, ali samo da nešto pitam…

- Odlično. Stanite u red, čekajte pa kada dođete na red, pitajte ih što hoćete.

- Ali, ne razumijete! Moraju mi objasniti… Na uputnici mi piše Zagrebačka ulica, a u Zagrebačkoj više nema laboratorija, pravda se gospodin.

- Ništa Vi ne brinite. Svima nama na uputnici piše Zagrebačka pa svi čekamo ovdje. Slobodno vi stanite u red.

- Ali, gospođo, moram pitati zašto nam piše Zagrebačka!

- To Vam nije važno, ako svima tako piše, onda ste isti kao i mi. Dakle, stanite u red.

- Ali ja ih zaista moram samo nešto pitati.

- Hoćete reći da Vam nije toliko bitno zašto piše Zagrebačka, nego ih baš nešto morate pitati? Nešto važno?!

- Da!

- E kad je tako, čekajte svoj red, pa ih poslije pitajte što Vas je volja, odgovorila je gospođa ne dajući se smesti - sve uz smiješak. Gospodin je razoružan. Pokunjen se upućuje na začelje kolone, bezvoljno vuče noge, glavu je spustio dolje kao da čita uputnicu na kojoj piše Zagrebačka umjesto Negrijeva.

Još je jedan napad uspješno odbijen, red je sačuvan. Hvala Vam gospođo s čela kolone.