(Zvjezdan STRAHINJA)
Ne ulazi u nepoznate aute da te ne otmu! Ne ulazi u skloništa da se ne izgubiš kao ona dva dječaka! Ne penji se na Arenu da ne padneš!
Odrastali smo uz takva upozorenja starijih, a tek ih djelom poštivali, onoliko koliko je bilo potrebno da ne uništimo čar igre. A i tada samo zato jer se to od nas očekivalo, ne zato što smo u njih vjerovali. O padovima s Arene puno smo slušali, ali smo ih smatrali samo dijelom gradskog folklora, koji smo i mi prepričavali da bi ubrzali duge dosadne školske sate ili noći u vreći za spavanje na Fratarskom otoku.
No roditelji i nisu baš sve priče izmišljali samo da bi nas štitili. Shvatio sam to i opet nedavno u prašnjavoj arhivi Glasa Istre, slučajno našavši potresni članak „Tragičan pad s Arene: Smrtno stradao petnaestogodišnji dječak“, koji je u zimu 1967. napisao naš pokojni novinar i urednik Ljubo Rakočević. Dakle, ipak je bila istina!
"Dječaci su trčali vanjskom stranom izbočine (široke jedva pola metra)u podnožju lukova na prvom katu Arene od sjeverne prema južnoj strani“, ispričao je novinaru očevidac nesreće. Dječak koji je pao trčao je posljednji - dvojica prvih u jednom su trenu prešla na unutrašnju stranu i tako izbjegli pukotinu široku oko metar i pol, ali nesretni 15-godišnjak koji je zaostao nije ih slijedio. Desetak koraka ispred kritičnog mjesta posrnuo je prvi put, ali se zadržao na kamenu, pridigao i nastavio trčati, a kad je stigao do pukotine nastojao ju je preskočiti, u tome nije uspio i pao je u smrt. Očevidac je izdaleka smatrao da nije pao s velike visine i da se nije jako ozlijedio. No, kad je stigao do mjesta nesreće vidio je da je dječak cijelom dužinom pao na šiljatu željeznu ogradu.
Ne samo da je netko zaista poginuo, nego su dečki i često padali s amfiteatra. Rakočević je u članku napomenuo da su se za "nepunu godinu sa zidina Arene strmoglavila tri dječaka. Dvojica su imala sreću da ostanu živi". S vremenom je strašna obiteljska tragedija pomalo prerasla tek u urbanu legendu Pule. Je li barem poslužila za preispitivanje odgovornosti i uvođenje boljih mjera sigurnosti, s obzirom da je novinar te 1967. upozorio da je ulaz na jugozapadnu kulu danomice otvoren? Hm… Bio je ulaz otvoren i 1990., kad smo se i mi kao 15-godišnjaci penjali na Arenu!