(M. MIJOŠEK)
Gledajući stare monografije o povijesti Pule, kao i fotografije na raznim stranicama i grupama na društvenim mrežama, posebice u ljetno doba, možemo vidjeti razne fotografije koje prikazuju neke pulske plaže i kupališta kroz povijest, a koja odavno više nisu u toj funkciji.
Prva kupališta u Puli nalazila su se upravo na području pulske luke, a tamo su Puljani odlazili kupati se sve negdje do kraja šezdesetih, početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Dakako, danas je mnogima nezamislivo pomisliti na kupanje u luci, pored tolikih plaža, pa makar bilo jednoga dana tamo i najčišće more, to se čini poput znanstvene fantastike.
Istina, šetnja uz mandrač može biti vrlo lijepa i ugodna, ali pomisliti na taj dio grada kao na plažu i ne baš toliko. Iako, sudeći po komentarima uz postove na društvenim mrežama uz stare, nekadašnje plaže, ima i onih koji vjeruju da bi se tu ponovno jednoga dana mogli kupati, dakako uz osnovni uvjet čistoga mora, na što su ih odmah drugi "poklopili" da barem Pula ima puno lijepih plaža, kilometre obale na sve strane, povezane javnim prijevozom, a u Puli se na koncu svugdje može stići pješke.
Umjesto prave "gradske" plaže, odnosno plaže usred grada, mnogi i dalje sanjaju o pravoj rivi, obali, po uzoru na neke druge hrvatske i svjetske gradove, s lijepo sređenom šetnicom i kvalitetnim sadržajima, primjerice jednom prvom kavanom.
I dan-danas se često spominje kultna Kavana na obali, gdje su, vele stariji intelektualci, začete ideje za brojne knjige, književna druženja, izložbe, manifestacije, koncerte, da je to bilo pravo kulturno sjelo. Pa, možda bi na obali/rivi trebao upravo ovakvo mjesto.