PIŠE VANESA BEGIĆ
Ima li još divljih kupina?
Ilustracija (Arhiva)
Pisati o jednome gradu može se na razne načine, feljtonistički, esejistički, povijesno-kronološki, poetski, prozno, usredotočivši se na razne njegove aspekte, od urbanističko-arhitektonskih, kulturno-umjetničkih i eno-gastronomskih, do čisto servisnih informacija, posebice kada to štivo uzme u ruke neki putnik-namjernik.
No, ono što rijetko putnici namjernici stignu, a možemo slobodno reći i mnogi Puljani, jest zaviriti u neke sasvim banalne, (ne)obične njegove aspekte, lica i naličja i uživati u sitnicama.
Nerijetko i po Facebooku i ostalim mrežama nalazimo pitanja poput "Kako obići važnije gradske plaže i šetališta i pri tome hodati minimalno po asfaltu?", "Koje su prečice tu najkorisnije i najbolje?", "Koja je plaža najbolja za ranojutarnje kupanje, a koja za kasnovečernje?", "Gdje otići na noćno kupanje?", "Najbolja livada za piknik?", "Odakle snimiti najljepši zalazak Sunca?" Ili, pak, "gdje otići na piknik u širem gradskom području a da se ne ode previše daleko?", "Gdje ubrati bazgu za ljekovite i ukusne pripravke?", "Gdje se mogu jesti divlje kupine direktno s grma a da ne bude previše prašine i zagađenja, a opet ne tako daleko od grada?"…
Na potonje se zaista treba zamisliti - postoje li još takva mjesta budući da je gradnjom novih prometnica nestalo i grmlja ovih ukusnih plodova?
Puljani, ili dio njih, znaju odgovore na mnoga od ovih pitanja, a dobar dio putnika-namjernika kao i dio ovdašnjih građana u potrazi za odgovorima na ovakve pitalice posegne za društvenim mrežama, razmjenjujući savjete, mišljenja i iskustva.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
