Kolica fakina na pulskoj tržnici 1950-ih ili 1960-ih
Nekada davno seljaci iz unutrašnje Istre vlakom bi stigli u Pulu da prodaju poljoprivredne proizvode, a na stanici bi ih dočekali fakini sa svojim drvenim kolicima s dva velika kotača i za sitan novac prenosili im robu do markata. I po suncu i po kiši gurali su fakini sporo pored Rivijere i Arene sve do centra Pule.
Nedavno smo pisali o pulskoj legendi Rudiju, a publicist Anton Percan upozorio nas je da je i taj najvjerniji navijač Istre, sve dok nije tragično stradao, radio kao fakin. I on je, kao i mnogi prije njega, dočekivao putnike na kolodvoru ili na rivi i prenosio prtljagu i namještaj na kraćim gradskim rutama.
Da, taj su posao radili gradski osobenjaci, kao što je Rudi Viva Istra ili Gušti s kojim se utrkivao kolicima preko Korza. Ali bilo je to ipak časno zanimanje, kao i svako drugo. Nekada davno imali su i službenu uniformu, kao i gradski šinteri, pometači ili guardia radičo, a nosili su je i preci nekih danas uglednih Puljana.
Jedna se Puležanka sjeća da su se prije pola stoljeća fakini okupljali oko tržnice. To potvrđuje i crno-bijela fotografija, moguće i rad Alojza Orela, na kojoj se ispred Tržnice, vjerojatno 1950-ih, vide drvena kolica s dva velika kotača.
- Kad sam selila u podstanarstvo, našla sam fakina pred tržnicom, rekla mu da imam neku komodu za prenijeti i odmah je uzeo kolica i krenuo za mnom. Prenio mi je namještaj i robu par ulica dalje, a za to je tražio samo par dinara. Naravno, dodali bi malo više za manču, priča nam Puležanka. Ne može se točno sjetiti do kada su vozili, odnosno gurali fakini, ali kaže da je sve to zamrlo 1970-i-neke.
S druge strane slušamo pak da su mnogi fakini u pauzama između vožnji zavirivali u čašicu i da je tako došlo do urbane legende prema kojoj je jedan toliko bumbio da bez kolica, koja bi ga pridržavala, nije mogao ni hodati.
Zato da je kolica Pulom gurao i kad je radio i kad nije.