PIŠE LARA BAGAR
Emotivni invalid
Ilustracija (Pixabay.com)
Gužve na zaobilaznici jedan su od sigurnih znakova da je turistička sezona počela. S visokim temperaturama i gužvama na cesti istom tom zaobilaznicom stalno s upaljenim sirenama jure kola hitne pomoći. Već na prvi zvuk velikog žutog kombija vozači se, automatizmom, stavljaju sa strane.
To je pravilo kojeg se gotovo svi pridržavaju. Sve se zaustavlja u tom trenutku.
Svi su sa strane, jer su u fokusu oni koji spašavaju živote. Trenutak solidarnosti u cestovnom kaosu. Mala pomoć svih vozača u prometu i slobodni koridor da spasitelji stignu na vrijeme. Mali ljudi tako sudjeluju u velikoj gesti.
Na istoj toj zaobilaznici našao se mali čovjek u velikom i skupom automobilu. Na parkiralištu trgovačkog centra, na istoj toj zaobilaznici došao je mali misleći da je velik, i nonšalantno se bez kočnica (moralnih) parkirao na mjestu za invalide. Naljepnicu i oznaku invaliditeta na velikom automobilu, u kojemu već na cesti gleda svisoka, nije imao.
No, možda nije pogriješio. Iako nema oznaku, ipak je invalid. Ne fizički, već emotivni. Sociopat. Eto, da ne bismo dušu griješili, definicija kaže da je to naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja… Ako se otkrije na vrijeme, poremećaj se može ispraviti, kažu stručnjaci.
Tko zna je li kasno za malog velikog na zaobilaznici. Ako ga netko otkrije na vrijeme i kazni, hoće li se posramiti, osjećati krivim ili će ga zaobići ikakav osjećaj stida. Možda će shvatiti da on nije velik i drugi put napraviti dva kruga ili prohodati nekoliko metara po zemlji po kojoj hodaju smrtnici.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
