Napokon se dan skraćuje. Ne volim ljeto. Približava se ekvinocij. Ravnodnevnica i početak jeseni. Ekvinocij kod Vojnovića i profesorice Hautz koja nas u gimnaziji "davi" čitanjem i pisanjem lektire. Profesorica uz čiju smo se pomoć naučili izražavati kratko i jasno. Koncizno, reklo bi se.

Équinoxe i Jean Michel Jarre. Naslovnica albuma, rad Michel Grangera, poslužila je profesorici povijesti umjetnosti u objašnjavanju koncepta suvremene umjetnosti. Priznajem, nisam je shvaćala tada, a ni sada. Rekli bi neki da sam old fashioned girl.

Trudim se redovno ići u Muzej suvremene umjetnosti Istre na izložbe u nadi da ću je shvatiti, ali i dalje sam po pitanju dotične tabula rasa. Muzej koji je smješten u prostorijama stare tiskare i čiji je izložbeni eksponat jedno vrijeme bila miješalica za beton. Možda je još i uvijek. Crvenim, ali dugo nisam bila u posjetu.Miješalica i zvanje rođaka i susjeda za pomoć pri zalijevanju ploča na kućama. S jedne strane ubacivanje cementa, šljunka, vode, a s druge strane karijola i povlačenje poluge za iskrcaj.

Cementara "Giulio Revelante", danas Calucem i grafit "Cementara lupa cijelu noć. Stoja". Kuhanje tripica radnicima za marendu. Tripice koje su se satima kuhale s dodatkom lovora, kapule, češnjaka, a nakon toga rezale na rezance i bacale na prodinstanu kapulu uz dodatak dobre pancete i korice sira koje su se čuvale za tu priliku. Tripice kupljene u nekadašnjoj beogradskoj mesnici na tržnici. Tripice i palenta uz njih.

When I was a child, I had a fever

My hands felt just like to balloons

Now I've got that feeling once again

I can't explain, you would not understand

This is not how I am

I have become comfortably numb

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru