PIŠE VANESA BEGIĆ
Dvije Pule
(Dejan ŠTIFANIĆ)
Dvije Pule. Dva lica i naličja našega grada istoga dana u gotovo isto vrijeme. Mjesto radnje: pulske ulice šireg centra. Vrijeme radnje: subota, mjesec kolovoz, oko 22.30 sati.
Uži centar: redovi turista na svakom koraku, za napraviti par metara izgubiš masu vremena, stalno slalom po gradu, red za sladoled, svi mogući jezici, glazba sa svakog kantuna, od tradicijske glazbe Istre do hip-hopa, jazza, rocka, narodnjaka, zvukovi se miješaju stvarajući jedinstvenu kakofoniju - što s razglasa iz pojedinih lokala, raznih radio frekvencija, samih programa na raznim gradskim lokacijama, sve to multi, kulti, prpošno i veselo.
O ukusima, onim glazbenim, nećemo raspravljati ovom prigodom, kao ni o mirisima koji dopiru iz raznih restorana, više ili manje improviziranih ljetnih lokala i terasa.
S druge strane, malo širi gradski centar, iako u biti nije niti toliko širi. Zona oko tržnice, Marulićeva, potom ex Omladinska, sadašnja Radićeva i sve do Rojca.
Osoba u prolazu moglo se nabrojati na prste jedne ruke, ako. Tek tu i tamo koji usamljeni i osamljeni šetač pasa. Kao u zimsko vrijeme. Ok, nije to turistički dio grada, život se odvija negdje drugdje i dakako da treba i malo mira, ali s toliko ljudi u gradu, apartmana na svakom koraku, gdje svi nestadoše? Zar nema niti prolaznika, turista koji idu do gradskih događanja?
Tišina, samo visoka temperatura zraka govori nam da je ljeto, po broju ljudi u široj gradskoj jezgri, tišini, mogli bi to komotno biti veljača ili studeni. A špica je. Kako gdje i kako za koga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
