Ilija Petrov nije ni slutio koliko će mu se tog dana život izmijeniti. Prolazio je, kao i svakog jutra u 7.43 pored Gradske knjižnice u Puli kada je slučajno na staklu autobusne stanice ugledao zeleni papir. Na njemu je pisalo: "Dosta Vam je života? Kupite novi". Ispod je stajao naziv firme, a na dnu su se isjeckani papirići s brojem telefona vijorili na vjetru.

Pomislio je da se radi o neukusnoj šali, no svejedno otrgne papirić - novi bi mu život sasvim dobrodošao. Nazvao je broj, a čovjek ga poslovnim tonom pozove da sljedećeg dana dođe u ured agencije, u Roza zgradi, gdje će moći razgledati galeriju života koji su trenutno na tržištu.

I stvarno, sljedećeg je dana uljudni sjedokosi prodavač pred njim otvorio album s raznim profilima ljudi. Zadržao se na onima pri početku knjižurine, koje si je Ilija Petrov mogao priuštiti. Više na nagovor prodavača nego svojom željom, kupio je život otočnog poštara. Tri je mjeseca utorkom čekao trajekt u malom pristaništu, a zatim raznosio omotnice po mjestu. Shvatio je da voli tripice i francuske filmove iz 70-ih.

Na otoku nije bilo loše, ali sjedokosi je prodavač u njemu pobudio znatiželju koju je morao utažiti. Vratio se u agenciju i još jednom zavirio u galeriju života.

Ovog je puta postao strip crtačica. Imao je epilepsiju i slab apetit, što je bilo svakako plus s obzirom na financijska primanja. Odličan život, pomislio je Ilija, ali je već nakon dva mjeseca opet bio u agenciji. I tako stalno. Bio on projektantica alergična na breskve ili sin naftnog tajkuna bez grižnje savjesti, na kraju se uvijek vraćao sjedokosom prodavaču.

Tako je Ilija Petrov proživio na stotine života, a s godinama se jednostavno izgubio u svim tim bezbrojnim identitetima.

Kada je posljednji put došao u agenciju, bio je vidno uznemiren. Jedva je znao tko je i što traži. Bojeći se žalbe i loše reklame, prodavač mu je besplatno vratio njegov prvi život. Uljudno ga je ispratio do vrata i natrag u svijet pustio izgubljena čovjeka.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru