Ilustracija (Pixabay)
Mislim da je prošlo možda već i više od dva tjedna od kada sam kupio loto - srećku strugalicu te je odložio na radni stol i zaboravio na nju. No, ovih mi je dana došla pod ruku i sa zanimanjem sam je ostrugao. Vau, platio sam je 10, a dobio 50 kuna. To se treba unovčiti.
Kako sam išao put Kauflanda ponio sam je sa sobom. Odluka je pala. Kupiti ću još jednu, a dobitak od 40 kuna unovčiti. Prije ulaza u supermarket nalazi se poslovnica Hrvatske lutrije. Ako ste bili, znate, potpuno je otvorena prema vanjskom holu točno toliko koliko je i široka. Veselo sam uletio po svojih 40 i možda još koju hipotetsku kunu ali zaustavilo me "Imate li covid potvrdu?" Što će mi, pa u shoping centru sam? No, iako sam već skoro stigao do šaltera, morao sam se vratiti. Hrvatska lutrija državno je poduzeće i stop je - stop!
A i da imam traženu potvrdu (što vam neću odati), nalazila bi se u autu. Ništa, pomislio sam, ima drugih mjesta, neće 40 kuna propasti, i krenuo u kupovinu. Pored štanda s jabukama stajao je jedan od trgovaca. Malo sam se trgnuo. Da nije možda štand od nekog državnog poljoprivrednog kombinata, jer, ako je, od jabuka ništa. Ali ne bavi se naša država tričarijama poput proizvodnje hrane pa problema nije bilo. Krenuo sam na benzinsku te prvi puta u životu pomislio - sva sreća pa smo najveće državno bogatstvo, Inu, izdilali Mađarima koji su benzinske uglavnom pozatvarali. Kada bi bile naše, bilo bi ih puno te na njima ni benz' bez CP-a ne bi smio točiti, što bi stvorilo gužvu na ovim drugima. A što ako svi i svugdje budu morali nositi CP? Ništa!
Jedino u poštu možeš bez i to samo ako ti je pošiljku poslao sud, policija ili porezna. Zbrkalo mi je sve to. Dragi moji sugrađani i još draže sugrađanke, za jedan od prethodnih božićnih blagdana potrošili smo 15 milijardi kuna. Na igre na sreću godišnje trošimo oko 20 milijardi kuna, isto toliko i na teleoperatere. Pa ti vidi. Ipak, pred nama su sada božićni blagdani. Trošite, ali - uzmite CP!