Zove me teta iz Savičente da je Sensova i da bi kuhala maneštru od koromača i ako rivan da ga naberen i donesen. Koromač po livadama iznad Šijanskog kamenoloma, ali i po livadama uz Valovine, Valelungu. Kažu - di je bila Austrija, bilo je i koromača. Konji ga vole, a nona u Savičenti ga je sijala. Nema none, nema koromača.

Maneštra od koromača, suhi svinjski jezik unutra, malo kumpira, mladega biža cukerina, lobode, divlje blitve, malo špinata ako još ni poša u sime. Danas to zovu mišanca. Nikako unutra čimulice, jer su intenzivnog mirisa koji ubije nježan miris koromača.

Volim koromač koji raste uz more. Tvrđi je, ali aromatičniji. Sjećam se kad sam jednom prilikom brala na Koritima koromač i ostala zaprepaštena. Uopće nema onaj specifičan miris. Nazire se u tragovima.

Nona od ke san vajk slušala o krijanciji (obzir). Čovjek da bi bio čovjek mora biti između ostaloga od krijancije. Vladala je velika siromaština, crvena zemlja škrta i kad bi išli negdje u goste, nakon što bi nam ponudili hranu, uvijek bismo odgovarali 'hvala lipa, jušto smo doma ili' zbog jednostavnog razloga što smo znali da su i domaćini siromašni, ali iz krijancije nude jesti.

Kad bi se baš moralo jesti, jelo bi se na način da se u tanjuru ostavi zalogaj, dva kako domaćin ne bi nudio repete, a ako i ponudi, odbilo bi se riječima 'kumpare, hvala ti lipa, ma san se naila, ter vidiš da san puštila na pjatu'.

Nona ka se dizala u četiri ujutro, umisila kruh, sredila djecu, njih šestero, išla u sedam sati ujutro svaki dan u crkvu, stavila peći kruh nakon mise, odnesla marendu na kampanju težakima.

Od koromača, majčine dušice, erbe luigie se kuha i bromba, aromatična tekućina koja služi za pranje drvenih bačava, otklanjanje mirisa staroga vina. Bačve koje su moji radili od murve. Ne volim je. Di je nekadašnji kafić Zen bio je makadamski put zvan Pod murvami koji je vodio od Šijane do Komunala. Komunal i Viko s konjem koji bi nam dolazio orati.

Opet sam odlutala...

Povezane vijesti

• Ritam srca
• Eukaliptus
• Kost od lonca do lonca