Ilustracija (Pixabay.com)
Donald Trump neki je dan na presici upitao liječnicu Bijele kuće bi li se koronavirus mogao spriječiti kad bi se dezinfekcijsko sredstvo uštrcalo izravno u krvotok. Doktorica je bila konsternirana, e da bi uslijedili poslovični šok i nevjerica.
Dok se svijet još oporavlja od posljednje Trumpove umotvorine, njegovo pitanje nameće drugo pitanje: može li se dezinficijens uštrcati ravno u mozak i isprati ga od nepoćudnih misli, pače, izvršiti kemijsku lobotomiju, ako je ikako moguće. Recimo, dezinficirati i isprati pitanje o tome treba li pothranjivati strah od virusa usprkos tome što, recimo, u Istri u proteklih jedanaest dana nema nijednog novooboljelog, a na državnoj razini je riječ o zanemarivom broju.
Izvanredno stanje još je uvijek na snazi mimo odluke dvotrećinske saborske većine. Trgovine su, doduše, otvorene, pa tako i one u Puli, ali uz stroge dezinfekcijske mjere. Dezinficirani su i odnosi na relaciji kupac-prodavač. Kad ulazite u trgovinu očekivali biste da vas ljubazni prodavač srdačno dočeka i priupita za zdravlje što on, doduše, i čini. Ali opet, niste sigurni čini li vam se to ili je doista tako - kao da jedva čeka da izađete iz dućana pa da čim prije posegne za dezinfekcijskim sredstvom. Što on i čini u jednosatnoj propisanoj pauzi, negdje ne polovici radnog vremena.
Nakon toga opet otvara trgovinu. Robu koju ste isprobali sprema u karantenu, iako virus, ako ga uopće ima, nikako ne želi biti na robi, nego na čovjeku. Nakon petodnevne samoizolacije, odjeća je spremna za novog kupca. Koji tek treba proći fazu dezinfekcije.