Polupodzemni spremnici ovih se dana postavljaju i na području Monte Zara. Umjesto dosadašnjih kontejnera ispred svakog ulaza, odsad stanari moraju potegnuti i stotinjak metara da bi bacili smeće u jedan od četiriju kupolasta spremnika koji vire iz betona. Jedan je za papir, drugi za staklo, treći za plastiku, a četvrti, na kojem piše da je namijenjen ostalom otpadu, ne može se otvoriti bez posebne kartice koju su stanari zadužili.

Dok su bile stare kante, proces odlaganja smeća bio je jednostavan i nije trajao dulje od sekunde, dvije. Jednom rukom, obično lijevom, otvarao se kontejner, a onda se vrećica sa smećem jednostavno odlagala, najčešće desnom rukom.

Sad su potrebne obje ruke da bi se pritisnulo dugme i prislonila kartica. Vreća se odloži na tlo i pridržava nogom. Onda bi se u pravilu trebao začuti zvučni signal, što je znak da se spremnik može otvoriti. On izgleda poput valjka u koji se stavi vreća za smeće i onda okretanjem ručice ubaci u kontejner. Valjak je malen, tako da u njega ne može stati uobičajena puna žuta vreća za smeće, kakva se upotrebljava u domaćinstvu, već puno manja, poput one najlonske za špežu.

Ako se odvoz bude naplaćivao po broju očitanja kartice, odnosno broju ubačenih vrećica, neovisno o težini, onda bi Puljani trebali razmišljati o štednji smeća.

Ali nisu svi stanari bili jednako uspješni u otvaranju spremnika. Neki bi otvorili tek iz više pokušaja, a bilo je i onih kojima to nije uspjelo. Nit' je što zujalo, nit' se kanta otvorila, nit' se smeće bacilo. Osim ako nije završilo u kakvom šumarku.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru