Decentraliziran centar

(Snimila Tea Tidić)

Ogorčeni zakupci pulskih gradskih prostora - ugostitelji, trgovci, obrtnici s višedesetljetnom tradicijom okupili su se nedavno na Forumu kako bi pulskom gradonačelniku uputili apel za smanjenje najma gradskih prostora. Korona je, nema se. Posao ne ide. Grad je mrtav. Onaj grad s velikim G. Ne postoji. Ni prije korone centar nije bogzna kako živio.

Pulsku stazu slonova - Ulicu Sergijevaca, popularnu Prvomajsku i Kandlerovu, taj prsten mogli bismo preimenovati u Put tapije. Ideš, a nema ničega. Tapijariš. Zimski brend Pule.

Takav je taj gradski potez u zimskim mjesecima. Ni kučeta, ni mačeta, a kamoli čovjeka. Korona free zona. O tome se gotovo na dnevnoj bazi raspravlja na pulskim kavama. Predmet je to, ne znam, za antropološku studiju. Zašto ljudi ne dolaze u grad?

A grad je izgleda izvan grada - u šoping centrima na rubnim dijelovima se kupuje, na šetnicama se pak, također na rubnim dijelovima grada, šeće i druži. U centru - ništa. Nema kupovine, nema šetnje.

Centar je - de-cen-tra-li-zi-ran. To je mjesto za jutarnju kavu, možda tržnicu i ponešto drugo sat-dva iza podneva, ali kad se smrkne… Boje li se Puljani mraka pa kao pilići trče pod neon šoping centara? A pravi život, onaj gradski ipak je u - gradu. A grad je u centru, a ne na rubu - možda živaca.