Sumorno studeno jutro. Grad obavijen sumaglicom s mora, galebovi kruže sivim nebom u iščekivanju ribarica. Odlučim ih i ja pričekati. Promatram Katedralu, brojim njene prozore iz smjera mora. Jedanaest kamenih prozora, različitih ornamenata. Zvonik izgrađen većim dijelom od kamenih blokova izvađenih iz Arene.

Glasno kliktanje galebova nagovještava dolazak brodova. Ta slika galebova koji kruže u iščekivanju slasnog obroka uvijek mi je asocijacija na Corta Maltesea i akvarele Huga Pratta.

Moj prvi susret sa stripom bio je kod signora Luigija štracera. Živio je u Rakovčevoj ulici, u podrumu stare austrougarske zgrade. Majka je naručivala kod njega šivaće igle, broj 70, za Singericu, koje bi njegov sin donosio iz Italije, zajedno sa stripom Topolino. Tako se rodila ljubav prema stripovima. Nestrpljivo iščekivanje novog broja Politikinog zabavnika, Stripoteke. Modesty Blaise, Rip Kirby, Flash Gordon, Princ Valiant, Zagor, Komandant Mark, Mirko i Slavko, Alan Ford.

Iz sjećanja me prene muški glas: Koliko da vam stavimo? Grabi rukama iz velike volige sardele i još ih žive ubacuje u najlonsku vrećicu. Ča mi je brže i lakše? Na savor ili inpanati?

Slane sardele i pasutice. Salata s kapulon i slanin sardelami. Slane sardele na kapuli pofrigane i priko palente hičene, slane sardele, kuščić kruha i domaće ulje ko ga je bilo.

I kako bi rekao Santiago iz novele "Starac i more" – ribo, zbilja te volim i štujem, ali ću te svakako dokrajčiti prije nego što sunce zađe.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru