(Zvjezdan STRAHINJA)
Dogovoriti sastanak na uglu Arene starim Puležanima bio je eufemizam za unaprijed prekršiti obećanje i nikada niti pomisliti doći na neželjeni susret. Eliptični oblik Arene, bez kantuna, ali s fluidnim bijelim kamenim plaštom, kao da je Puležanima od davnina nametao neke nadrealne i teško pojmljive slike pa su i oni u sjeni amfiteatra posezali za raznim neodređenim pojmovima. Možda se i zato, kad se ne zna ili se ne želi otkriti neka lokacija u tom dijelu Pule, samo lakonski kaže: "To ti je tamo iza Arene". Kao da "Drio la Rena" podrazumijeva neka tajanstvena i divlja prostranstva koja tek trebamo otkriti.
Istočno i sjeverno od antičkog amfiteatra zaista se prostire stari kvart koji na prvi pogled djeluje kao nedokučiv labirint ulica i starih zgrada, sve jedne nalik drugoj. No, treba hodati i gledati jer ulice nisu iste, niti su ista pročelja, a svako nosi neki pečat vremena.
Na primjer, samo kratka Gladijatorska ulica, kojom vjerojatno ogromna većina Puležana nikada nije prošla, skriva brojne arhitektonske tajne. Tu se nalazi i pročelje stare i srušene stolarske radionice, koja danas nalikuje ostacima nekakve drevne crkve. I stambena zgrada na početku ulice iz doba Austrije ima zanimljiv sklop - drugi kat joj se proteže preko lukova i stupova iznad dvorišta. Koliko je trebalo puta proći pored nje pa slučajno dignuti glavu da bi se ugledao taj "čardak ni na nebu ni na zemlji"?
U toj ulici koja se kroz protekla dva stoljeća zvala Via Circolare, Via Flavia, Via Giuseppe Caprin i Porečka, nalazi se i jedna od rijetkih kamenih kućica koja je preživjela graditeljski zamah u drugoj polovici 19. stoljeća i koja nas podsjeća da je sve ovo nekada bilo daleko predgrađe grada. Gladijatorska ulica duga je samo 150 metara, s jedne strane križa se sa Škaletom, s druge počinje na kantunu Arene, gdje neki piju pivo s najljepšim pogledom, a drugi još uvijek po dogovoru uzaludno čekaju.