(Amir MUSEMIĆ)
Ciscuttijeva ulica u svom gornjem dijelu ima sve predispozicije da bude jedna od najatraktivnijih izvan nekadašnjih zidina starog grada. Ima fontanu, ima pločnik, ima kandelabre, proteže se kroz etaže, ima one kratke stepenice koje mnogi prolaznici teških nogu iz dna duše mrze. Ciscuttijeva, nazvana tako u čast pulskog dobrotvora i graditelja kazališta, ima i simpatične butižine, i sajam antikviteta, okupljaju se tu živopisni likovi. Živa je to ulica, barem za toplijih mjeseci.
Takvu Ciscuttijevu imamo zahvaliti radovima 1997., kada je rekonstruirana i popločana. Ali i dok ju je pokrivao asfalt i dok se zvala Ulicom Božidara Adžije, nije to bila neka obična ulica. Posebni šarm oduvijek su joj davali i ti mali lokali na nižoj razini od kolnika.
Jedna je i to od prvih ulica kojom je zabranjen promet. Prije mnogih su desetljeća u njoj i u dijelu Lenjinove, danas Flanatičke, prepoznali potencijal pješačke zone. Logično, s obzirom da su 1970-ih ove dvije ulice, uz Korzo i Prvomajsku, bile živo sastajalište Puležana. Puno je tu dobrih butiga bilo, tu su formirane i prve potrošačke generacije. Na križanju Lenjinove i Adžijine nalazili su se i butiga i kafić s odličnim pogledom kroz izlog, zbog kojeg i danas prostor zovu "Televizija". Trgovački potencijal prepoznavali su i 80-ih kada su u ulicu interpolirali robnu kuću Varteks, tadašnju šoping atrakciju.
U Adžijinoj na visokoj je poziciji davnih godina radio i Nando, zvani Botte. Na visokoj poziciji jer je vrijedni Nando Botte bio, pričaju stariji Puležani, priznati majstor za gurle. A tko je visoko, lako i padne - dogodilo se to i Nandu koji je s krova restorana "Poreč" tresnuo na asfalt i ostao ležati nepokretan. Skočili su odmah prolaznici, neki bi ga i podigli, ali se nisu usudili. "Je li živ?", pitali su jedni. "Zovite pomoć", zazivali su drugi.
U toj strci jedini je miran bio Nando Botte. Isprva isprepadan, otvorio je samo jedno oko pa se začudio gomili oko sebe.
- Dajte vode!, povikali su treći, sada sigurni da je majstor živ.
- Vode?! A s kojeg krova u ovom gradu treba pasti za dobiti čašu vina, pitao je Nando Botte, majstor na visini.