Ilustracija (Pixabay)
Cjepivo je stiglo u grad. Ima ga u dovoljnim količinama. Za početak. Prvo su se, pred brojnim novinarskim ekipama, u nedjelju cijepili zdravstveni radnici, oni koji su u neposrednom kontaktu s kovidašima. Problem se, naizgled, čini riješen.
Mediji su se rastrčali u potrazi za pričom o tek izumljenom cjepivu. U trenutku dok se šleper sa spasonosnim dozama još uvijek kotrljao prema Hrvatskoj, na dalekovidnici je emitirana anketa među građanima. Pitanje je glasilo: Hoćete li se cijepiti? Iz odgovora je odmah bilo vidljivo da građani baš i neće masovno pohrliti po špuntu, kao što su se masovno cijepili 1972., kad su se u Jugoslaviji pojavile velike boginje. Tad je u samo nekoliko tjedana procijepljeno 18 od ukupno 22 milijuna ljudi, a po tom je događaju snimljen i film "Variola vera".
Elem, gospođa u 70-im godinama je rekla da neće odmah, nego će prvo vidjeti kako ostali reagiraju, pa ako im ne bude ništa, ako ne krepaju kao laboratorijski miševi, onda će i ona. Logično i pragmatično. Dobro, nije baš rekla ono o miševima i laboratoriju, ali nekako tako je mislila. Da ima čip u glavi, onda bismo joj mogli pročitati misli i odmah je ukoriti za nelijepo ponašanje.
A da bi čipovi uskoro mogli svijetliti pod kožom, dao je naslutiti sljedeći sugovornik, 20-godišnji momak kojeg novinar sasvim ozbiljno pita hoće li se cijepiti. Ovaj, nimalo neozbiljno, odgovara: "Nisam baš siguran, čuo sam da u tim cjepivima postoje čipovi." A tko bi ih mogao ugraditi, pitate se. Nitko drugi nego čovjek koji se kuži u kompjutore, čipove i slične stvari. Bill Gates, glavom i bradom. Kao mali zeleni koji su došli ovladati Zemljanima, a poznato je da se najbolje vlada kad se ovlada čovjekovim umom.
Tako, prema istraživanju Yahoo Newsa i YouGova, misli više od četvrtine Amerikanaca i 44 posto republikanaca. I poneki Hrvat, kako, trljajući oči, vidjesmo.