(N. LAZAREVIĆ)
Premda stalno provode neke akcije, mjesni odbori spominju se najviše pred izbore, svake četiri godine. I premda ih mnogi ne doživljavaju - Što ću ići tamo glasati kada ne znam nikoga? Što će meni sve to? - oni fakat postoje.
Mjesni odbori nasljednici su nekadašnjih mjesnih zajednica, gdje su se svojedobno prikazivali filmovi, dobivali pokloni od Djeda Mraza, ili pak održavale izložbe ptica i malih životinja.
Prva uspomena na Mjesnu zajednicu? Djetinjstvo, prije polaska u prvi razred osnovne škole. Prikazivala se "Izgubljena olovka". Tko se još sjeća toga filma iz 1960. godine, koji je i u Veneciji dobio Zlatnog lava u kategoriji dječjeg filma. Tema: u školi u zabačenom selu jedan učenik izgubi olovku i odmah optuže malog Dika koji ima istu olovku. I tu počinje prava drama o istini, ljubavi i prijateljstvu. Kako bi to bilo zanimljivo današnjim učenicima, koji se ne miču od mobitela, tableta, računala - drama oko jedne olovke?
U pola stoljeća mentalitet se totalno promijenio pa tako i život, čitava struktura grada, i danas, uz sve mogućnosti i tehnologiju, čini se malo vjerojatnim da bi djeca gledala film u sjedištu kakvog mjesnog odbora.
Drugi susret s Mjesnom zajednicom pamtim po izložbi ptica, kanarinaca i papiga koja se na Verudi održavala nekoliko puta godišnje. Od kada toga nije bilo u našem gradu! Sve se mijenja, od običaja, događaja, programa, sadržaja. Sada se u mjesnim odborima najčešće održavaju predavanja o zdravom životu. Nekad ili nije postojala još ta svijest, ili jednostavno, bilo je manje stresa pa time i više zdravlja.